ABSTRACT. Rad analizira sustav gospodarenja zemljištem u Republici Hrvatskoj te razmatra ulogu LADM-a (Land Administration Domain Model) u povezivanju upisnika i evidencija koje se koriste u gospodarenju zemljištem kao i njihovu integraciju unutar sustava zemljišne administracije. Naglasak se stavlja na ulogu geoinformacijskih sustava (GIS) kao alata za upravljanje, analizu i integraciju prostornih podataka te na važnost interoperabilnosti podataka između različitih nadležnih tijela i informacijskih sustava. Na temelju analize međunarodnih praksi i postojećih rješenja u Republici Hrvatskoj identificiraju se relevantni slučajevi korištenja vanjskih klasa LADM-a. Zaključno se analizira potencijal LADM modela kao podrške razvoju učinkovitijeg, transparentnijeg i održivijeg sustava gospodarenja zemljištem u Republici Hrvatskoj.

ABSTRACT. The implementation of the One Map Policy (KSP) in Indonesia marks a significant shift from the traditional land registration system to a system based on Thematic Geospatial Information (IGT). This paper examines the role of KSP in transforming data management at the Ministry of Agrarian Affairs and Spatial Planning / National Land Agency (ATR/BPN), focusing on the transition to IGT to improve data accessibility, transparency, and efficiency in land management. Using qualitative descriptive analysis based on policy documents and comparative studies, the paper evaluates KSP’s impact and compares Indonesia’s approach with global policies like INSPIRE in Europe and NSDI in the United States. The findings indicate that while KSP has improved geospatial data management, challenges remain in data interoperability across sectors and limited accessibility for the private sector and the public. The integration of IGT data adds value to decision-making, especially for investors, by providing accurate spatial data on land use potential and risks. The paper recommends enhancing IGT data usage in investment decisions, improving sectoral collaboration, and adopting emerging technologies to improve data interoperability, driving economic growth and efficient land management in Indonesia.

ABSTRACT. The Land Administration Domain Model (LADM) is a conceptual model that provides a foundation for interoperability and standardisation across different jurisdictions. Modern web applications rely on JSON for data exchange, however, traditional web-GIS exchange formats, such as GeoJSON, don’t provide support for complex LADM requirements, specifically the handling of 3D spatial units (volumes) and national coordinate reference systems (CRS), leading to information loss during data exchange. Additionally, since LADM is a conceptual model, there is no official exchange format based on it. This paper addresses these limitations by proposing an implementation of the LADM spatial unit package using the OGC Features and Geometries JSON (JSON-FG) standard. A mapping strategy has been developed to utilize JSON-FG’s dual geometry capability to simultaneously represent legal boundaries in the national projection and visualization geometries in WGS84. The result of this research is a validated JSON-FG encoding scheme that successfully encapsulates class attributes of the LADM LA_SpatialUnit package, such as 3D volumetric data, references and temporal history, which was not possible with standard GeoJSON. This paper provides an initial research on feasibility of JSON-FG as LADM exchange format. The test implementation demonstrates a technically viable, standard-based solution for a seamless integration of complex legal cadastral data into modern web environments.

ABSTRACT. Building footprint datasets originating from different sources frequently provide heterogeneous representations of the built environment, reflecting differences in purpose, modeling conventions and semantic interpretation. Assessing correspondence between such datasets is an important prerequisite for quality assurance and integration, regardless of whether the reference data originate from authoritative topographic sources, volunteered geographic information, or other mapping initiatives. However, correspondence between individual building objects cannot always be assumed to be one-to-one. Differences in object delineation often lead to one-to-many, many-to-one and even many-to-many correspondence patterns. This paper presents a structural framework for assessing building footprint correspondence between heterogeneous datasets. The approach derives correspondence solely from spatial intersections between building footprints. These intersections are modeled as a binary relation between object identifiers and interpreted as a bipartite graph. Correspondence is assessed by analyzing the structure of this graph, including object degrees, connected components, and isolated nodes. The proposed framework yields a classification of correspondence patterns into one-to-one, one-to-many, many-to-one, and many-to-many structures, as well as unmatched objects. The applicability of the approach was tested on cadastral and topographic building data for one county in the Republic of Croatia, as implemented using SpatiaLite database and QGIS only.

ABSTRACT. Postupci u zemljišnoknjižnim i katastarskim sustavima u Republici Hrvatskoj u velikoj se mjeri i dalje oslanjaju na ručnu obradu dokumenata i ljudsku interpretaciju složenih pravnih i tehničkih sadržaja. Iako je provedena opsežna digitalizacija podataka i procesa, analiza zaprimljenih podnesaka, ugovora i prateće dokumentacije i dalje predstavlja značajno opterećenje za službenike, uz povećan rizik od pogrešaka, neujednačene prakse i produljenih rokova rješavanja predmeta. Različiti oblici i strukture isprava, neujednačena terminologija te česte formalne manjkavosti dodatno otežavaju učinkovit i dosljedan rad referenata. Razvojem umjetne inteligencije, osobito velikih jezičnih modela, otvaraju se nove mogućnosti za potporu službenicima u obliku tzv. „pametnog referenta“, koji djeluje kao asistivni sustav, a ne kao zamjena ljudskom odlučivanju. Takvi sustavi mogu automatski analizirati zaprimljene dokumente, izdvajati relevantne podatke, prepoznavati formalne i sadržajne nedostatke, uspoređivati podatke iz različitih izvora (zemljišne knjige, katastar, ugovori) te generirati strukturirane sažetke i kontrolne liste za daljnju obradu predmeta. U ovom radu razmatra se koncept pametnog referenta temeljenog na kombinaciji OCR tehnologije, pravila zasnovanih na važećim propisima i primjene velikih jezičnih modela s posebnim naglaskom na njihovu primjenjivost u zemljišnoknjižnim i katastarskim postupcima u Republici Hrvatskoj. Analizira se postojeće stanje digitalne obrade predmeta, identificiraju se ključni izazovi u radu službenika te se razmatraju mogućnosti i ograničenja primjene umjetne inteligencije u svrhu povećanja učinkovitosti, pravne sigurnosti i ujednačenosti postupanja, uz zadržavanje pune kontrole i odgovornosti nadležnog službenika.

ABSTRACT. Komunalna infrastruktura rijetko se sustavno evidentira u postojećim sustavima upravljanja zemljištem. Pristupi prikupljanju i vođenju podataka o komunalnoj infrastrukturi znatno se razlikuju među upravnim jedinicama, a ondje gdje evidencije postoje, one se najčešće vode iz tehničkih i sigurnosnih razloga. U katastarskim sustavima uobičajeno se evidentiraju prava služnosti na katastarskim česticama, pri čemu su nositelji tih prava upravitelji infrastrukture. Također, takvi upisi prava služnosti često se upisuju samo opisno, a geometrija, ako je i upisana, obično nema pravni značaj. Slična situacija prisutna je i u Republici Hrvatskoj, gdje su prava, ako su uopće upisana, često upisana opisno bez pripadajuće geometrije. Također, ne postoji jedinstven i sustavan način upisa prava vlasništva nad infrastrukturom, što dovodi do niza nedostataka, poput nejasnih vlasničkih odnosa, ograničene pravne sigurnosti, otežanog upravljanja i slabije interoperabilnosti podataka. Razvojem tehnologije za prikupljanje i evidentiranje podataka o komunalnoj infrastrukturi, primjenom LADM normi te razvojem koncepta 3D i 4D katastra stvaraju se preduvjeti koji postupno omogućuju uspostavu cjelovite evidencije komunalne infrastrukture u sustavima upravljanja zemljištem. U ovom radu istražuje se trenutačno stanje upisa prava vezanih uz komunalnu infrastrukturu te se razmatraju mogućnosti cjelovitog upisa komunalne infrastrukture.

ABSTRACT. Europski zeleni dogovor ima za cilj stvoriti čišću, zdraviju i klimatski neutralnu Europu transformiranjem načina na koji proizvodimo i trošimo. Pokrenut je 2019. godine i sastoji se od paketa političkih inicijativa koje postavljaju EU na put zelene tranzicije, s krajnjim ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050 godine. Vizija Europskog zelenog plana je da EU do 2050. godine postane prvo klimatski neutralno područje na svijetu, da se smanji onečišćenje i obnovi zdrava ravnoteža u prirodi i ekosustavima. Agencija za katastar nekretnina institucija je koja brine o provedbi novih i modernih europskih trendova i podržava ovu inicijativu. U tu svrhu, u okviru svojih nadležnosti, stvorila je uvjete za upis građevina za proizvodnju zelene energije (brane, hidroelektrane, vjetroturbine i solarni paneli) u katastar nekretnina. To uključuje skup mjera koje definiraju: pravni okvir za registraciju, protokole za izradu geodetskih elaborata i pravila za upis u katastar nekretnina. Cilj je omogućiti upis u katastar od trenutka izrade osnovnog projekta i dobivanja građevinske dozvole za zgradu/objekat, pa sve do njezina završetka i izdavanja vlasničkog lista. Dio ove inicijative je i upis energetskih certifikata za stambene zgrade u katastru nekretnina.

ABSTRACT. Nedavne izmjene Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 112/2018, NN 39/2022, NN 152/2024) te novi Pravilnik o geodetskim elaboratima, donose značajne novosti u postupku evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstanih cesta. Najvažnija promjena je obveza individualnog obavještavanja svih nositelja prava na nekretninama koje graniče s nerazvrstanom cestom, uz javni poziv, čime se osigurava viša razina pravne sigurnosti, transparentnosti i uključivanja javnosti. Ove izmjene, iako zahtijevaju dodatne administrativne i terenske aktivnosti, imaju pozitivan učinak jer doprinose pouzdanosti podataka u katastru i zemljišnim knjigama te smanjuju rizik od sporova. Naglasak je na standardizaciji postupaka i razvoju aplikacija za praćenje statusa elaborata, što dugoročno olakšava rad svim sudionicima. Analizira se kako jedinice lokalne samouprave, ovlašteni geodetski izvoditelji i nositelji prava na zemljištima u okruženju nerazvrstanih cesta, odgovaraju na nove zahtjeve, uz isticanje važnosti edukacije i prilagodbe organizacijskih procedura. Izmjene Zakona i Pravilnika predstavljaju korak prema modernizaciji, povećanju učinkovitosti i jačanju pravne sigurnosti u evidentiranju nerazvrstanih cesta. Prikazuju se aktualni rezultati iz prakse te se ističu otvorena pitanja i smjernice za daljnje unaprjeđenje učinkovitosti i pravne sigurnosti postupka evidentiranja nerazvrstanih cesta.

ABSTRACT. Poprečna Mercatorova projekcija (HTRS96/TM) postala je službena državna projekcija u Republici Hrvatskoj 2004. godine. U službenu upotrebu novi geodetski datumi i kartografske projekcije u Hrvatsku uvedeni su 1. siječnja 2010. Nakon kraćeg podsjećanja na svojstva sustava HTRS96/TM, u ovom su članku objavljeni rezultati dviju anketa. Prva anketa provedena je 12 godina nakon službenog donošenja Odluke o utvrđivanju službenih geodetskih datuma i kartografskih projekcija RH, odnosno 6 godina nakon službenog stupanja na snagu novog geodetskog referentnog sustava, a druga 2025. godine. Obje ankete provedene su pomoću Google formsa. Ispitanici su bili ovlašteni inženjeri geodezije. Rezultati druge ankete dali su zabrinjavajuće rezultate. Naime, 20 godina nakon donošenja službene Odluke i 15 godina nakon službenog stupanja na snagu novog geodetskog referentnog sustava i kartografskih projekcija, duljine, a naročito površine čestica u katastru, a onda i u zemljišnoj knjizi, zapisuju se i čuvaju opterećene deformacijama zbog projekcije.

ABSTRACT. Rad donosi povijesni pregled razvoja katastra katastarske općine Škabrnja, prateći evoluciju upisa zemljišta od mletačke uprave do suvremenog elektroničkog doba. Prvi sustavniji zapisi datiraju iz razdoblja Dalmacije pod mletačkom vlašću, no temelj današnjeg katastra postavljen je u 19. stoljeću provedbom austro-ugarske katastarske izmjere. Tadašnji operat i katastarski plan i danas predstavljaju ključni izvor podataka za rekonstrukciju imovinskopravnih i posjedovnih odnosa. Tijekom 20. stoljeća katastar se održavao uslijed promjena u posjedu i vlasništvu. Razdoblje digitalizacije donijelo je vektorizaciju i homogenizaciju katastarskog plana, čime je omogućen prijelaz iz analognog u elektronički oblik. Vektorizacija je unaprijedila mogućnosti obrade podataka te ukazala na pogreške naslijeđene iz analognog razdoblja. Homogenizacijom je poboljšana položajna kvaliteta kako bi se podaci lakše održavali i povezivali s drugim podacima o prostoru. Katastarski operat katastarske općine Škabrnja uspješno povezuje austro-ugarsku tradiciju s modernim elektroničkim rješenjima, težeći stvaranju pouzdanijeg i učinkovitijeg sustava upravljanja zemljištem.

ABSTRACT. Katastar nije samo upisnik nekretnina, nego temelj infrastrukture prostornih podataka. Zajedno sa zemljišnom knjigom tvori potpunu i pouzdanu podršku gospodarenju zemljištem. U strukovnom obrazovanju to znači da učenike treba osposobiti za razumijevanje sadržaja katastra i zemljišne knjige, postupaka njihovog održavanja te upravljanje zemljišnim i prostornim informacijama u digitalnom okruženju. Ovaj rad prikazuje kako se u nastavi kvalifikacije Tehničar geodezije i geoinformatike kroz uvođenje modularne nastave jača upravo ta kompetencijska okosnica, uz jasne ishode, scenarije iz prakse i vrednovanje temeljeno na radu.

Kroz nove razvijene sadržaje te načine vođenog procesa poučavanja i učenja temeljenog na radu, učenici razvijaju sposobnost korištenja IKT-a za pretraživanje službenih baza, izrade dijelova katastarskog operata, tumačenja zakonske regulative i razumijevanja uloge katastra nekretnina, zemljišne knjige i katastra infrastrukture u stvarnim geodetskim postupcima.

Rad argumentira da modularna nastava omogućuje prirodnije povezivanje „prava–podataka–postupaka“, otvara prostor za teme standardizacije i interoperabilnosti (npr. INSPIRE/NIPP) te uvodi učenike u suvremene koncepte upravljanja zemljištem koji su ključni za učinkovitu vođenje i korištenje sustava upravljanja zemljištem.